Međunarodni praznik rada
„Možete nas ućutkati sada, ali sjećanje na nas će nas nadživjeti.“
August Spajs, jedan od demonstranata osuđenih na smrt
Kada je Prvi maj proglašen međunarodnim praznikom rada bilo je to s namjerom da se obilježi sjećanje na radničke demonstracije 1886. godine u Chicagu.
Bila je subota, jer se u to vrijeme radilo i subotom, radnici su napustili svoja radna mjesta i izašli na ulice Chicaga. Radili su po 10, 12 sati u velikim fabrikama i lošim uslovima. Željeli su skratiti radni dan. Desetine hiljada radnika je učestvovalo u tim demonstracijama, šest ih je ubijeno, pedesetak ranjeno, petero je osuđeno na smrt, a troje na dugogodišnju robiju. Tri godine kasnije, na Prvom kongresu Druge internacionale, odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnice i radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Postao je to jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti.
Rijetko je obilježavanje Prvog maja prolazilo mirno, a nerijetko završavalo nasiljem. Do Drugog svjetskog rata bilo je tako i na ovim prostorima, a onda je došlo vrijeme mira, rada i napretka u kojem se radnici nisu bunili. Imali su siguran posao na kojem su provodili osam sati, besplatno školovanje za svoju djecu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, dobijali su stanove i odlazili na ljetovanje. Njihova djeca su imala budućnost u svojoj zemlji. Danas je malo od ovog ostalo, a radnici uljuljkani na izletištima obilježavaju Praznik rada brinući se jedino da li će taj dan padati kiša.
Gdje je radnički pokret danas? Je li se izgubila radnička hrabrost, volja i snaga da se izborimo za dostojan rad i život. Gdje je solidarnost i sjećanje na dostignuća radničkog pokreta, sjećanje na žrtve koje su u prošlosti podnesene u borbi za radnička prava. Prošlo je više od 100 godina nakon velikih demonstracija u Chicagu, a borba simbolizirana u tri osmice i dalje traje.
Dok tehnologija napreduje i društvo se mijenja, potreba za zaštitom radničkih prava ostaje stalna. Prvi maj nije samo dan za odmor, već i prilika za podizanje svijesti i aktivizam. Ovaj dan treba da podstakne obnovljenu posvećenost radničkim pravima i širenje poziva za pravdu, jednakost i solidarnost. Neka Prvi maj bude podsjetnik da su borbe koje su počele prije više od jednog stoljeća još uvijek potrebne i da je njihov kontinuitet ključan za ostvarivanje pravednijih uslova rada za sve.
Svim članicama i članovima sindikata srednjeg i visokog obrazovanja,
odgoja, nauke i kulture Bosne i Hercegovine
želim sretan Prvi maj – Međunarodni praznik rada!
Predsjednica SSVOONK-a BiH
Edina Čomić
