Dan SSVOONK-a BiH

30. maja u SRC Ajdinovići je održana svečana sjednica SSVOONK-a BiH kojom je obilježeno 35 godina postojanja. Osim članova Skupštine sjednici su prisustvovali članovi kantonalnih odbora, sindikalnih organizacija i gosti. Da iskažu svoju podršku i uveličaju ovaj datum došli su i dragi gosti, predstavnici sindikata obrazovanja iz Slovenije, Crne Gore i Hrvatske, kao i SSOOiO F BiH. Iskorištena je prilika da se iskaže zahvalnost penzionisanim članovima organa SSVOONK-a BiH kojima su uručene zahvalnice. Nakon svečane sjednice je održan seminar sa temama: Štrajk – iskustva iz prakse i Novi statut SSVOONK-a BiH.

“Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji,

danas smo se okupili kako bismo zajedno obilježili Dan našeg Sindikata – dan koji bi trebao da nas podsjeti na snagu zajedništva, na važnost za prava radnika, ali i na dostojanstvo profesija koje oblikuju budućnost našeg društva.

Oni koji rade u obrazovanju, nauci i kulturi nisu samo radnici – oni su nosioci znanja, čuvari vrijednosti, graditelji društva. Naša misija nije samo da podučavamo, istražujemo ili stvaramo, već i da branimo pravo svakog čovjeka na obrazovanje, istinu i kulturni identitet.

Sindikati su kroz historiju bili ključni oslonac u toj borbi. Bili su glas onih koje često niko ne čuje, štit onima koji su se suočavali s nepravdom i snaga koja podsjeća da dostojanstvo rada mora biti temelj svakog pravednog društva.

Naš Sindikat nije samo organizacija – to je zajednica. To su ljudi koji ne pristaju na šutnju kada je na djelu nepravda, koji ne odustaju kada je teško i koji znaju da je borba za dostojanstvo rada borba za budućnost društva. Mi nismo tu da samo brojimo probleme, već da ih rješavamo, kroz solidarnost i istrajnost. Naš zadatak je da budemo glas koji neće šutjeti na nepravdu, tu smo da tražimo, ne samo veće plate i bolje uslove rada, nego i društveno priznanje koje naši pozivi zaslužuju.

U vremenu kada se suočavamo s brojnim izazovima – od smanjenog ulaganja u znanje i kulturu, preko neadekvatnih uslova rada, do nedovoljnog uvažavanja naše uloge u društvu – važnije je nego ikada da ostanemo ujedinjeni, solidarni i dosljedni. Danas sve češće svjedočimo nedostatku kadra, ne zato što nema sposobnih i vrijednih ljudi, već zato što naša uloga nije dovoljno cijenjena, ni materijalno, ni društveno. Mladi ljudi sve rjeđe biraju naš poziv jer ne vide sigurnost, podršku ni priznanje. Među nama su oni koji godinama rade na određeno vrijeme, bez stabilnosti, bez izvjesnosti i bez poštovanja koje bi trebali imati. A rade jednako odgovorno, jednako predano, često i više, u želji da dokažu svoju vrijednost u sistemu koji ih, nažalost, ne prepoznaje na pravi način. Sistemu koji ih svakog ljeta šalje na biro za zapošljavanje i time im onemogućava da osiguraju stabilnost, planiraju život, osnuju porodicu, podignu kredit i riješe stambeno pitanje. To nije pravedno, nije dostojanstveno.

Danas ne slavimo samo jedan dan – slavimo sjećanje na sve naše kolege koji su prije nas gradili ovaj sindikat, kao i one koji će ga nastaviti čuvati i razvijati. Odajemo priznanje onima koji su svojim radom, znanjem i strašću oblikovali i oblikuju temelj našeg društva. Svi vi – profesori, odgajatelji, bibliotekari, kulturni radnici, umjetnici – svi vi koji svakodnevno stvarate prostor u kojem se duh razvija, znanje prenosi i identitet čuva, vi ste oni koji gradite budućnost. Pri tome ne zaboravimo one koji su hodali prije nas. Svako pravo koje danas imamo, neko je prije nas izborio, često tiho, strpljivo, ali s dubokim uvjerenjem da vrijedi boriti se. Sjećanje na njih nije samo znak poštovanja, već i putokaz da ne zaboravimo da su tekovine koje imamo danas plod zalaganja i rada onih koji su bili prije nas. Ako želimo biti dobri i istinski poštovati naše naslijeđe, ne možemo i ne smijemo zaboraviti one koji su bili prije nas. Ako ih zaboravimo i ako ne poštujemo ono što su učinili za naša prava, doći ćemo u situaciju u kojoj će i naš rad biti zaboravljen, a naši napori obezvrijeđeni.  Zato danas treba spomenuti  i odati  počast, onima koji nisu više među nama ili nisu aktivni u sindikalnom pokretu, našu prvu predsjednicu Eminu Panžo Hasanbegović koja je postavila temelj naše organizacije, Dženanu Tanović Hamzić, drugu predsjednicu, čija je posvećenost i vizija pomogla da naš sindikat postane prepoznatljiv, snažan i organiziran, kao i predsjednike kantonalnih organizacija: Rabiju Haračić iz Zeničko-dobojskog kantona, Mehmedaliju Lilića, Aidu Arifović, Enesa Čizmića i Enesa Zukanovića iz Unsko-sanskog,   Miladu Orman, Jasminku Šunje i Ejuba Mujića iz Hercegovačko-neretvanskog kantona, Fadila Čelju, Hilmu Bunju, Eldina Isanovića i Elmu Delić iz Bosanskopodrinjskog, Nedžada Jahića i Abdulaha Dudu Serezliju iz Srednjobosanskog kantona, Iliju Mikića i Pericu Vuković iz Posavine, Faruka Bešlića iz Kantona Sarajevo, te Mevlidu Altumbabić i  Azru Gazibegović iz Tuzlanskog kantona. Njihova iskustva i njihova borba su i nas oblikovali.  U želji da budemo bolji, ne zaboravimo sve dobro što su oni prije nas radili. Njihov trud, njihova borba i predanost zaslužuju poštovanje. A ono što nam se možda nije sviđalo, ostavimo iza nas, ne kao kamen spoticanja, već kao lekciju iz koje učimo. Samo tako možemo rasti, s poštovanjem prema prošlosti i s odgovornošću prema budućnosti.

U to ime – hvala vam što ste dio ove zajednice. Hvala vam na svemu što radite kako biste očuvali naše zajedništvo, hvala na trudu i energiji koji ulažete kako bi naš položaj u društvu bio bolji. I neka nas ovaj dan podsjeti – zajedno smo jači.

Sretan nam Dan Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture Bosne i Hercegovine!”