Osmi mart nije cvijet – on je borba
Iako se Osmi mart često pokušava pretvoriti u dan cvijeća i čestitki, njegova suština nikada nije bila u toj simbolici. Međunarodni dan žena nastao je iz radničkih protesta, štrajkova i borbe žena koje su tražile ono što im je bilo uskraćeno – dostojanstvo, pravo na rad, pravo na obrazovanje, pravo na glas i ravnopravnost u društvu. Zato je važno da se svake godine podsjetimo da Osmi mart nije nastao iz tradicije, nego iz borbe.
U sektoru obrazovanja i kulture tu borbu nose upravo žene. Učionice, biblioteke, vrtići, škole i kulturne ustanove počivaju na njihovom radu, znanju i posvećenosti. One su te koje oblikuje generacije koje dolaze, prenose vrijednosti, razvijaju kritičko mišljenje i grade temelje svakog društva. Ipak, prečesto se njihov rad podrazumijeva, potcjenjuje ili nedovoljno vrednuje.
Istovremeno, živimo u vremenu koje nas svakodnevno podsjeća koliko je položaj žena i dalje nesiguran. Sve češće svjedočimo najekstremnijem obliku nasilja nad ženama. Iza svake takve vijesti stoji život koji je prekinut, porodica koja je uništena i društvo koje je zakazalo da zaštiti svoje građanke.
Zato Osmi mart ne smije biti samo datum na kalendaru niti dan formalnih čestitki. On mora biti dan istine. Istine da ravnopravnost nije završena priča. Istine da sigurnost žena nije zagarantovana i da se dostojanstvo mora stalno braniti.
Sindikalno organizovanje kroz historiju je bilo jedan od najvažnijih alata u toj borbi. Kada se žene organizuju, njihov glas postaje snažniji, vidljiviji i teže ga je ignorisati. Borba za dostojanstven rad, pravedne uslove i poštovanje profesije, nije samo sindikalno pitanje. To je pitanje društvene odgovornosti. Zato podrška ženi nije samo čin pristojnosti. Ona je čin solidarnosti i pravednosti. Društvo koje želi biti pravedno mora štititi dostojanstvo žena, mora cijeniti njihov rad i ulogu u društvu.
Osmi mart nas zato poziva da, dok čestitamo i čestitke primamo, ne zaboravimo zašto je ova borba počela i zašto još uvijek traje. To je prilika da izrazimo zahvalnost i poštovanje svim ženama čijom su hrabrošću i borbom otvorena vrata pravima i mogućnostima koje danas imamo. Istovremeno, zahvalnost dugujemo i ženama koje svojim radom, znanjem i predanošću svakodnevno grade naše društvo. Zato, kada ovog Osmog marta primite cvijet, sjetite se svih žena koje su izgubile živote jer su tražile dostojanstvo, slobodu i pravo da budu ravnopravne. Sjetite se ubijenih djevojčica u Iranu koje su samo željele učiti i živjeti slobodno, jer borba za prava žena nema smisla ako ne mislimo i na one kojima je to pravo oduzeto.
